Kraj septembra u Nikšićkom pozorištu obilježiće izvođenje dvije predstave iz produkcije matične scene. Za publiku uzrasta 12+, danas tačno u podne, biće izvedena predstava „Kraljević i prosjak“, čiju dramatizaciju i režiju, po motivima istoimenog romana Marka Tvena, potpisuje Zoran Rakočević. Ova predstava rađena je u koprodukciji sa Centrom za kulturu Petnjica, a premijerno je igrana 25. (Petnjica) i 27. septembra na sceni Nikšićkog pozorišta. Cijena ulaznice je dva (2) eura. „Kraljević i prosjak“ realizovan je pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, u okviru projekta „Razvoj kulture na sjeveru Crne Gore 2019“ i koncepta „Živimo kulturu“.

Na večernjoj sceni, danas će biti izveden komad „Crna kutija“, čija je premijera otvorila minulu sezonu. Cijena ulaznice za ovu, publici omiljenu predstavu, je pet (5) eura, sa 50% popusta za: učenike, studente, penzionere i lica sa invaliditetom.

„Kraljević i prosjak“ u postavci Zorana Rakočevića i dramaturški i rediteljski, kroz Tvenove likove, na veoma pronicljiv način analizira fenomene današnjice. Slojevitost ovog komada ni u jednoj sceni gledaoca ne ostavlja ravnodušnim. Naprotiv, tjera ga na razmišljanje, postavlja niz pitanja o vrednosnim sudovima vremena u kojem živimo, što predstavi daje dimenzije angažovane. Za mlađu publiku, ona je i edukativna u punom značenju te riječi, dok odrasli, gledajući ovaj komad ne mogu izaći iz sale bez jasnih odgovora na mnoge dileme koje nameće  aktuelno vrijeme i globalni sistem vrijednosti.

Pored Rakočevića, u autorskom timu je mr Olivera Eraković koja je uradila scenografiju i kostime. Uloge tumače: Anđelija Rondović, Gordana Mićunović, Nikola Vasiljević, Dobrilo Boban Čvorović, Milan Senić i Mihailo Krivokapić.

Reditelj ovog komada Zoran Rakočević u svojoj rediteljskoj bilježnici poručuje publici:

Draga djevojko i dragi momče,

Dobrodošla i dobrodošao na našu predstavu „Kraljević i prosjak“ koju smo radili po istoimenom romanu velikog Marka Tvena. Nadamo se da si pročitala/o „Toma Sojera“ kao obaveznu školsku lektiru. Ako nijesi, molimo te da to što prije učiniš. Vjeruj nam, bez te knjige, ali i „Haklberi Fina“ i mnogih drugih koje je Tven napisao za tvoj uzrast, nema pravog odrastanja. Čak i ako misliš da si već ozbiljna/an i velika/ki, uzmi malo knjigu u šake, vidjećeš zašto. Ako u njima ne osjetiš puno toga, žao nam je, do tebe je.
Roman „Kraljević i prosjak“ takođe možeš pročitati, jer ova predstava ne oslikava vjerodostojno punu radnju romana. Prvo, što to i ne bi bilo moguće, a drugo i glavno, zato što smo krenuli da se pitamo šta tebi i tvojim vršnjacima sve to znači. Ko su danas kraljevići, a ko su prosjaci? I ko su sve ljudi oko njih, njihovi roditelji, braća i sestre, ljudi iz okruženja, škole, sa ulice... To jest, pitali smo se koliko ste razmaženi, bezobrazni, hiroviti, koliko je među vama prinčeva i princeza, a koliko je onih koji to baš i nijesu ali svakako žele da budu. Tim idealima, čini nam se, odolijevaju samo rijetki, ali će ideali po njih kad tad doći. Mislimo da ste osuđeni na to da ste svi na neki način „kraljevići“. „Prosjaka“ nema, i dobro je. Griješimo li?
Ne ljuti se na nas zbog ovih riječi, jer smo shvatili još jednu vrlo važnu stvar – nijeste krivi vi. Krivicu snose svi, odreda svi, apsolutno svi, koji se bave vama. Ovo je predstava o tome.

 

kraljevic3

"Kraljević i prosjak" jezikom upozorenja o sistemu vrijednosti 

 

Najavljujući scensko čitanje poznatog romana klasične književnosti, u izjavi za web stranicu Nikšićkog pozorišta, Rakočević je pojasnio zbog čega jeMark Tven značajan pisac za odrastanje mnogih generacija i zbog čega su plejada njegovih likova kao što su: Tom Sojer, Haklberi Fin i drugi i nevjerovarna struktura proznih događaja, uvijek bili plodno tle za adaptacije, mahom filmske, kako igrane, tako i animirane.

„Ne samo da je dio lektire, školstva i odrastanja, Tven je i veliki pisac svjetske književnosti koji je zasluženo ostao svevremen i aktuelan. Njegov opus, mada prošaran veselim, ali duboko socijalnim, angažovanim temama, nosi veliko breme borbe za goli život. Njegovi likovi su na rubu egzistencije, većinom su potpuna društvena margina. Tvenov humor ih u isto vrijeme hrani, bodri i utopljava, koliko nam i poručuje da je svijet arena ljudske nejednakosti, socijalne nepravde i moralnog kolapsa. Mark Tven je blistav um, gorki ironičar, bezobrazni cinik i osebujni intelektualac“, cijeni reditelj Rakočević, objašnjavajući da je za njega adaptiranje ovog naslova za pozorišnu scenu veliki izazov.

„Prenošenje fabule romana ’Kraljević i prosjak‘, koja bi nam približila vesele dogodovštine i ponijela nas u avanture bosonogog djetinjstva, bio bi zločin prema sveukupnom Tvenovom nasljeđu i njegovom značaju za svjetsku literaturu. Što se tiče dramatuzacije, razmišljam rediteljski, analizirajući fenomene današnjice. Svakako da se zebnje oko aktuelizacije uvijek mogu obistiniti, ako se jedan dragocjen siže prenese u oklop današnjice i banalno transponuje u ispraznost i parolu koja treba da nam saopšti nešto što već znamo. Znamo da je ovo okrutan svijet, znamo da ’imati‘ i ’nemati‘ imaju nove zloćudnije oblike, da socijalni jaz svakim danom sve više produbljuje razlike među novokapitalističkim kastama, ali šta s tim? Ispričati priču u kojoj dva djeteta zavide jedan drugom zbog toga što jedan ima sve, a drugi nema ništa – to jeste samo polazišna tačka. Ali šta zapravo žele? Šta je glad; Šta je bogatstvo“, pitanja su na koja će odgovore dati ovaj komad u dramatizaciji i režiji Zorana Rakočevića. On je naglasio da roman „Kraljević i prosjak“ ima vrlo znakovit zaplet.

„Oni se preobuku jedan u drugoga i počnu obojica da ostvaruju svoje želje. Kod Tvena je te zamjena namjerno bajkovita – niko ne primjećuje zamjenu, jer su dječaci identični, sliče kao jaje jajetu. Pisac to namjerno koristi da bi dotukao zamisao sopstvenog diskursa, a to je priča o raslojavanju do te mjere da kraljevski sloj gubi kontakt sa najnižim slojevima koji žive u zemlji, dok se sam infant nasljendik ne nađe među njima i loše provede, te shvati dinastičke zablude o vlasti i pravednosti, i po povratku na prijesto počne da ispravlja nepravdu“, pojašnjava Rakočević.

„Nas je u adaptaciji poslužilo uozbiljavanje ovog zapleta. Dječaci se zamijene i niko ne vidi razliku – ali to nijesu identična lica. Odnosi među ljudima, i na dvoru, i u blatnjavom naselju, do te mjere su zaošijani nekakvim novim „kvalitetom“ brzine življenja, nepoznavanja, formalnosti u odnosima, nepostojanjem porodične bliskosti, otuđenjem, podivljalim materijalizmom, ispraznim jezikom progresa i idealizmom političko-društvenog prosedea, raspadom društvenih kodeksa i svojevrsnom kvartovskom hajdučijom, da su ljudi, jednostavno rečeno, zaboravili kako njima najbliži misle, funkcionišu, ali i kako izgledaju. Pogubljeni su i pobrkani identiteti, proizvode se društvne prihvatljivosti i norme, a individualnost se uzima površinski, spolja, kroz prizmu sljepila na prave probleme i nijemosti pred suštinskim nedostacima“, naglašava Rakočević svoje scensko čitanje poznatog Tvenovog romana.

„To su koordinate kojima smo u ovom slučaju išli. Ova dramatizacija, kao uostalom i predstava, planirana za uzrast 12 i više godina, govoriće jezikom upozorenja i to svim ljudima, i imajućim i nemajućim, i roditeljima, i nastavnicima, ali najviše će se doticati već rečenog ciljnog uzrasta“, poruka je reditelja Rakočevića.

Predstava „Crna kutija“ označena kao literarno pozorište, rađena je po tekstu Ane Đorđević, u rediteljskom rukopisu Gorana Bulajića. Đorđević je ovaj tekst napisala po motivima italijanskog hit filma „Potpuni stranci“, reditelja Paola Đenovezea, a Bulajiću je ovo deveta režija za produkciju Pozorišta u Nikšiću. Scenografija i vizuelni identitet je djelo Anke GardaševićKostime je odradila mr Olivera Eraković, a muziku potpisuje Dino Kapetanović iz Benda „Autogeni trening“Uloge tumače: Simo TrebješaninGordana MićunovićMarija ĐurićAnja DrljevićNikola VasiljevićJovan Krivokapić i Omar Bajramspahić. Komad „Crna kutija“ govori o sedmoro dugogodišnjih prijatelja, koje je na zajedničkoj večeri okupilo pomračenje Mjeseca. Oni odluče da odigraju igru, tako što stavljaju mobilne telefone na sto i pristaju da podijele: poruke, pozive, mejlove, koje prime do kraja večeri. Umjesto zabave zahvaljujući 'crnim kutijama' otkrivaju da jedni o drugima ipak ne znaju sve, kako su mislili, već da su zapravo potpuni stranci i da su njihova prijateljstva i ljubavi sagrađene na lažima.

 

crna1a

"Crna kutija" i poruka: Koliko jedni drugima možemo da vjerujemo?

 

Svedena scenografija Anke Gardašević (sto sa sedam stolica i polica) pružila je glumačkoj ekipi potpunu dominantnost na scenu. Taj scenski efekat je postignut uz uz prethodno precizno iščitan tekstualni predložak i rediteljsku zamisao, Uz pažljivo iščitavanje teksta i rediteljskog rukopisa i mr Olivera Eraković (kostimografija) prilagodila je svoj izraz. Njeni kostimi, na sceni su likovno obojili svaki lik pojedinačno, tako da je priča o: ljudskom licemjerju, intrigama, prijateljstvu, našim istinama i lažima, o svemu što čini naše bitisanje u suživotu sa gedžetima i drugim modernim tehnologijama, scenski još ubjedljivija. No, dinamici te aktuelne priče, kako to i priliči pozorištu kao kolektivnom činu, doprinijela je mizika. Dino Kapetanović iz Benda „Autogeni trening“, suptilnim odabirom muzike uspio je da nagovijesti dramske zaplete, na momente i „jače od riječi“.

Kada se u tako vješto uklopljene scenske „kockice“ upakuju dobro uvježbani dijalozi i monolozi u glumačkim jasno i precizno odrađenim ulogama, glumci ovu dramatizovanu filmsku priču na sceni ubjedljivo demonstriraju, tako da publici do detalja približuju profilaciju svih sedam likova, uz univerzalnu poruku komada: Koliko jedni drugima možemo da vjerujemo? To pitanje se nameće, bez obzira da li se radi o (ne)iskrenim prijateljima, ili supružnicima, među kojima posebno ne bi trebalo da bude tajni. Drama dakle postavlja opšte pitanje: Koliko čovjek može da zaista bude iskren, i da li je to uopšte moguće? Svim tim pitanjima iz ugla lika kojeg je tumačio, bave se glumci: Simo Trebješanin, Gordana Mićunović, Marija Đurić, Anja Drljević, Nikola Vasiljević, Jovan Krivokapić i Omar Bajramspahić. Oni, bez izuzetka, odišu scenično, jer su priču iz svakodnevnog života uzdigli na dopadljiv i upečatljiv način. Na tom uspjehu im je posebno zahvalan reditelj Bulajić:

„Mi smo na tekst reagovali direktno i otvoreno. U pitanju je literarno pozorište gdje ste uslovljeni tekstom koji poštujete. Rad na ovoj predstavi je posebno bio izazovan jer je riječ o jako poznatoj i vrlo eksploatisanoj temi, pa je bilo potrebno održati priču kojom ste uslovljeni, a opet se zajedno sa timom izboriti za svoj rukopis. Filmska gluma je jedno, a ovo je potpuno drugi način. Treba zadržati tu djelimičnu privatnost, a biti sceničan. Mislim da su oni to veoma moćno demonstrirali. Neko predubjeđenje ljudi koji se ne bave ovim poslom, je da je ovo lako odigrati, te da su ovo obične životne situacije. Ja mislim da je to upravo mnogo teže iznijeti na scenu od nekih klasičnih obojenih dramskih uzleta, monologa. Oni su demonstrirali, što bi rekli, 'sitan ve'z, posebno u tim dionicama za stolom. Mislim da su vrlo precizni i moćni. Ovakve priče ne podnose solističke dionice. Ili su svi dobri, ili svi odu nizastranu zbog pogrešno izgovorene replike ili pogrešnog odnosa prema priči. Nema dobrih pojedinaca. Ovo je klasično literarno pozorište sa predloškom koji obavezuje. Zadat je okvir i jedino možete nešto slično da napravite. Ne može tu da bude ne znam kakvih iskakanja. Ako bi išli samo iz privatnosti, onda bi se to pretvorilo u neku vrstu ćaskanja. Scena ne trpi tu vrstu privatnosti“, zaključuje reditelj.

Iako je „Crna kutija“ producirana u drugoj polovini oktobra minule godine, Nikšićko pozorište je sa ovom predstavom do sada je imalo uspješne nastupe na nekoliko scena u Crnoj Gori, a domaća publika se uvijek rada vraća u Nikšićko pozorište, kada je ova predstava na repertoaru.

 

 

Izdavačka djelatnost Nikšićkog pozorišta

 

 

Go to top