Premijernim izvođenjem komedije „Gospodska krv“ na Večernjoj sceni, Nikšićko pozorište sjutra veče (utorak, 17. septembar, sa početkom u 20 sati) otvara novu sezonu - 2019/2020. Na taj način ova producentska kuća nastavlja obilježavanje dva značajna jubileja: 135 godina pozorišne tradicije i dvije decenije od obnavljanja, odnosno osnivanja Nikšićkog pozorišta. Prva repriza je zakazana za 19. septembra, a ulaznice za premijeru i prvo postpremijerno igranje, po cijeni od pet (5) eura su u prodaji na biletarnici Nikšićkog pozorišta, od 10 do 20 sati. Novi projekat Nikšićkog pozorišta je scensko ostvarenje koje će inventivnom režijom i modernim tonovima svih drugih segmentata: scenografije, kostimografije i muzike, uz izvanredan glumački artizam, predstavljati posebno osvježenje ne samo nikšićke, već i crnogorske pozorišne scene – saopšteno je na današnjoj press konferenciji. Projekat je realizovan pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Opštine Nikšić, u okviru programa "Nikšićka kulturna scena" i koncepta "Živimo kulturu".

„Gospodska krv“ je komedija nastala 1958. godine iz pera poznatog crnogorskog dramskog pisca i publiciste Marka Kavaje. Tekst je pisan je u molijerevskom duhu, a kao oličenje realnog i iskrenog svrstana je u komediju del arte. Režiju potpisuje Slobodan Marunović, bard crnogorskog glumišta, koji je uloge povjerio mladim crnogorskim, afirmisanim glumcima: Nikoli Vasiljeviću, Ani Vučković, Dušanu Kovačeviću, Jeleni Nenezić Rakočević, Jovanu Daboviću, Slavku Kaleziću i Stevanu Vukoviću. Zanimljiva i slikovita scenograija je autorsko djelo Aleksandra Saše Vukotića, dok kostimografiju potpisuje profesorica dr Ljiljana Petrović. Za scenski pokret zadužen je profesor dr Ferid Karajica, a muziku je komponovao Slobodan Kovačević, poznati crnogorski kantautor. Lekturu potpisuje glumac Danilo Čelebić.

krv3

Autorski tim i ansambl na press konferenciji u VIP salonu Nikšićkog pozorišta

 

Direktor Nikšićkog pozorišta, Zoran Bulajić govoreći o značaju novog projekta sa aspekta aktuelne produkcije, ali i kroz prizmu bogate pozorišne tradicije naglasio je da su važni jubileji: 135 godina pozorišne tradicije u Nikšiću i 20 godina od osnivanja i rada JU Nikšićko pozorište, obilježeni nizom programa koji su bili na mjesečnim repertoarima od početka ove godine.

„Posebno nam je zadovoljstvo što novu pozorišnu sezoniu 2019/20120 otvaramo sa dva premijerna projekta: predstavom „Gospodska krv“ za Večernju scenu i koproducentski projekat „Kraljević i prosjak“ za Dječiju scenu“, naglasio je Bulajić. „Kraljević i prosjak“ premijerno će biti izveden 25. septembra u Centru za kulturu u Petnjici, a dva dana kasnije biće upriličena nikšićka premijera, sa prvim reprizama istog dana i 30. septembra. I jedan i drugi projekat su rađeni pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i opštine Nikšić. Projekat „Kraljević i prosjak“ finansiran je sredstvima Ministarstva kulture, po osnovu aplikacije na Konkursu , a „Gospodska krv“ iz Budžeta Ministarstva kulture iz koga su obezbijeđena sredstva po osnovu razvaju kulturnog stvaralaštva u Nikšiću, kao i iz donacije osnivača – Opštine Nikšić.

Govoreći o projektu „Gospodska krv“, Bulajić je istakao da je produkciji bilo posebno zadovoljstvo raditi sa autorskim timom i glumačkim ansamblom ovog projekta, ali i pratećem osobljem iz redova zaposlenih u Nikšićkom pozorištu, zbog njihovog profesionalizma i posvećenosti u radu.

„Ova predstava je urađena više nego u rekordnom roku, za manje od 30 dana. Radilo se ne cjelodnevno, a posljednjih dana danonoćno. S' obzirom na inventivnu režiju i poseban rediteljski koncept , kao i na moderne tonove u svim drugim segmentima predstave: scenografiji, kostimografiji i muzici i uz glumački artizam, očekujemo jedno moderno scensko ostvarenje koje će predstavljati posebno oduševljenje i osvježenje na crnogorskoj pozorišnoj sceni“, uvjeren je Bulajić.

Objašnjavajući reditelkski koncept koji karakteriše, prije svega višeslojnost, reditelj Slobodan Marunović se osvrnuo na tekst Kavajine komedije koja i danas nakon 70 godina otkako je napisana, izaziva isti set i korpus pitanja, koji se ogleda u kompleksnom odnosu prema stvarnosti, kao što je to bio slučaj i na njenim praizvedbama.

„Čitav dijalog, komedija i njena dramaturgija, govori o slabosti ljudskog roda, o njegovom deformitetu, ljudskoj gramzivosti, pohlepi i želji da se bude nešto drugo od onoga što jesi. Tekst govori o tome da čovjek često ne bira sredstva kako bi se domogao onih stvar koje mu se čine vrijednim, a ustvari one ne predstavljaju ništa osim jednu ogromnu ispraznost“, kazao je Marunović. On je u rediteljskoj bilježnici napisao: Komedija Marka Kavaje „Gospodska krv" je ozbiljan stvaralački i izuzetno kreativni povod kako za reditelja tako i za glumački ansambl i teatar uopšte. Naime, zbog strukture samog teksta, njegove dramaturgije, jezika i dijalekta na kojem je napisan  potrebna je disciplina, visoki artizam, profesionalnost i posvecenost  prije sve glumaca  koju su suočeni u startu sa likovima i karakterima koji žive  „neistinite živote", pritom ne birajući sredstva da se domognu materijalnih vrijednosti a u isto vrijeme sakrivajući  svoj moralni sunovrat iza ugleda svojih predaka, njihove časti junačkih djela i etike . 

Kavajina komedija kroz grotesknu vizuru i smijeh tjera gledaoca da se zamisli nad sobom, nad svijetom u kojem živi i prepozna moderne skorojeviće koji postaju mjerilo vrijednosti našeg vremena i predstavlja briljantnu kritiku gramzivosti, pomodarstva i licemjerja onih koji žele postati nešto drugo od onoga što jesu i na taj način postaju smiješne i tragične spodobe koje lažima, ucjenama i uvredama doživljavaju  kompletan poraz kroz poniženje, moralno srozavanje i gubitak časti, shvatajući da se novcem ne može kupiti sve – ni titula, ni porodica, ni ljubav.  Nakon svega postavlja se pitanje: Ko je gospodar svijeta u kojem živimo? Čovek ili novac (materijalne vrijednosti)? Gje smo onda to mi krenuli i što sa onima vole poeziju, poštuju različitosti, žele mir i častan život?  Mi kroz „Gospodsku kr“ namjeravamo poručiti relaksirano, kroz igru i smijeh, da pozorište može mijenjati svijet.

Marunović ističe da Kavajina komedija nosi čitav korpus vrlo komleksnih pitanja koje se tiču savremenog čovjeka.

„Realizujući ovu predstavu, zaista je bio potreban visoki artizam kako bi se razdvojilo profano od onog što je kvalitetno. Ali ne samo u metaforičkom smislu, ovih vrijednosti i nevrijednosti, nego da oni koji rade ovaj posao, koji realizuju ovu predstavu, prije svega mislim na glumce, igraju taj teatar na maestralan način sa visokim artističkim zahtjevima. Na moju sreću ovog puta imao sam moje divne, mlade kolege, koji su prepoznali sve što sam ja želio u tom, uslovno rečeno, modernom korpusu i estetici ove predstave. Zahvaljujem im se na takvoj posvećenosti i požrtvovanosti koju nijesam sreo za mojih četrdeset godina glume. To je zaista jedan zaljubljenički duh koji je vladao tokom cijele predstave. Proces je tekao bez ikakvih problema, pratiila ga je radoznalost i stvaralačka kreativnost, sa bezbroj pitanja i odgovora, što je je rezultiralo, nadam se jednim dobrim teatrom koji nije samo za gledanje nego i za edukaciju, razmišljanje“, cijeni reditelj Marunović. On se detaljno osvrnuo i na korpus drugog stvaralačkog kreativnog tima: kostime, scenografiju, muziku, scenski pokret,...

„Od početka smo bili u dosluhu i zajednički smo promišljali o djelu koje je zaista vrijedno i koje se može okarakterisati u sami vrh dramaturgije, nalik na Molijerove drame ili komedije koje su ostale zapamćene za sva vremena. Malo je čudno da ovaj tekst nije izvođen češće. On je 1958. u Nikšiću bio zabranjen, a i ste godine zabranjen je bio i u Srbiji. Imao sam sreću da u jednom periodu svoje glumačke karijere odigram ulogu u ovoj predstavi koju je režirao Branislav Mićunović, u CNP-u. Ona se izvodila oko desetak godina, tako da sam zakačio jedno dvije sezone da igram u toj predstavi. Tada sam, kao i danas fasciniran ovim tekstom“, kazao je reditelj Marunović.

 

krv2

"Gospodska krv" / Nikšićko pozorište; Foto: Miloš Zvicer

 

Pored uspješne saradnje sa autorskim timom, Marunović je istakao zahvalnost na uspješnoj saradnji sa Nikšićkim pozorištem, njegovim organizacionim timom, što je za rezultat imalo da se sve rješava u hodu na jedan divan, profesionalan načini, od početka do same realizacije ovog projekta. Marunović je istakao da mu ovo nije prva saradnja sa Nikšićkim pozorištem. On je podsjetio je da je glumac Danilo Čelebić bio lektor predstave, jer se radnja drama vezuje za lokaciju Cetinja i njegove okoline. „Pokušali smo da rekonstruišemo jezik tog vremena koji se i danas govori u Cetinju i staroj Crnoj Gori, naravno ne tako dosljedno. Glumcui su odlično savladali te akcente i ljepotu koju nudi taj dijalekat“, ocijenio je Marunović.

Scenograf Aleksandar Saša Vukotić kazao je da mu je tekst na prvo čitanje, sa jedne strane ličio na jedan ogroman prostor u kojem može lako da se sklizne u jedan banalni i jeftini gliumački manir.

„Međutim, sa druge strane vidio sam jedan divan prostor u kojem se može stvarati na jedan potpuno drugačiji, umjetnički način. Poslije prvog susreta sa rediteljem Marunovićem dobio sam potvrdu da se nekim novim pristupom i nekim novim umjetničkim, likovnim i pozorišnim znakovima dobije jedan sasvim neočekivani rezultat. Nadam se da smo u tome uspjeli. Istovremeno mi je bilo jasno zašto se vrlo mali broj reditelja odlučilo da radi ovaj tekst jer je rizik prvi koji sam napomenuo, veoma ogroman. Cijenim da smo zaista napravili dobar posao. Glumci su izbjegli tu zamku i na pravi način su odgovorili svojim ulogama. Reditelj Marunović je insistirao da jednostavno ti likovi budu autentični, da budu branjeni i odigrani na jedan kvalitetan način, a ne da se uđe u jeftina rješenja, koja bi jeftinim trikovima zasmijava publiku. Postigli smo jedan scenski efekat. Sinoć na probi vidio sam jednu dinamiku, zbog koje sam bio ushićen kako sve to odlično funkcioniše. Siguran sam da je Nikšićko pozorište dobilo jedan odličan proizvod koji će imati zagarntovano dug pozorišni život, predstavu sa kojom može da gostuje na svim festivalima i da na pravi način predstavi i ovo Pozorište, ali i Crnu Goru u regionu“, kazao je Vukotić.

krv1

"Gospodska krv" u novim pozorišnim znakovima; Foto: Miloš Zvicer

 

Posebnu likovnost predstavi dala je kostimografkinja Ljiljana Petrović, redovna profesorica FPU u Beogradu, koja je u svojoj dosadašnjoj karijeri potpisala kostime 12 igranih filmova, oko 150 predstava i 400 reklama. Imala je i brojne samostalne i kolektivne izložbe. Svi kostimi u ovoj predstavi su autentični i nastali su tokom procesa rada na „Gospodskoj krvi“, tako da je u Nikšićkom pozorištu bila prava mala laboratorija kostimografije.

„Glumcima dugujem veliki naklon, jer maestralno nose ove kostime. U kostimografiji ove predstave ništa nije slučajno. On je slojevit, strukturalan i ima prikrivenih referenci i indikacija od reditelja, u stilu Molijera i komedije del arte, ali i nijemog filma i cirkusa, što prikazala kostimima kroz njihove detalje. Imala sam dobru saradnju sa scenografom iako nijesmo imali vremena za to, jer smo nas dvoje radili samo petnaestak, a ne trideset dan., Nadam se da smo ispunili očekivanja reditelja i Pozorišta i slažem se sa scenografom da ovu predstavu čeka dug život i da bi trebalo da putuje, što će i svima nama otvoriti vrata za dalji angažman, bilo u Crnoj Gori, ili van njenih granica“, uvjerena je Petrović.

Muzika i pozorište su dvije razlićite umjetnosti, ali ako se ideje i mišljenja reditelja ukomponuju sa notama onda na sceni nastaje pravo čudo, jer muzika je nevidljivi glumac. Ona najavljuje radnju ili prati korake glumca na sceni. Autor muzike u ovoj predstavi Slobodan Kovačević istakao je da „kada čovjek ide putem kojim ljubav prolazi, taj put sigurno vodi do pobjede. Jedan od tih pobjeda je i ova predstava. Moja prva impresija iz ovog prostora je nešto što ja obrađujem u svojim pjesmama, a to je prijateljstvo, vibracija pozitivne energije. Ja sam to uočio na samom ulazu ove zgrade, od portitra, do direktora. Taj divan prostor i ljudi, kao i fantastičan tekst su bili moja inspiracija za rad na ovom projektu“, kazao je Kovačević.

Glumci su saglasni da je rad na ovom projektu obilježila „velika ljubav prema pozorištu“ i divna saradnja.

Nikola Vasiljević je kazao da je „tekst je mrtvo slovo na papiru“, sve dok glumac to ne oživi „svojom kreativnošću, ličnošću, karakterom“.

„To je taj proces koji mora uvijek da prođe kroz glumca da bi došao do publike. Za mene je novi rad uvijek inspirativan, a bilo je pravo zadovoljstvo da radim sa ovom ekipom”, kazao je Vasiljević.

Slavko Kalezić je naglasio da prvi put radio predstavu u tako kratkom roku, ali da su efikasnim, kreativnim i produktivnim radom uspjeli da sve odrade kako treba. Podsjetio je da je njegova prva uloga u karijeri bila upravo u Nikšićkom pozorištu, u predstavi „Iz X u X“ i da ga raduje povratak na nikšićku scenu nakon 12 godina.

“Gospodska krv” za Stevana Vukovića, za koga je njegov kolega Slavko Kalezić kazao da predstavlja „fascinaciju od talenta“, je druga predstava koju igra za Nikšićko pozorište. Prvi angažman je imao još kao dječak u komadu „Ždera iz kontejnera“.

„Ono što me zaista fasciniralo kod Pušelje jeste ideja da tog lika prebacimo u stvarni život koji se odvija u današnje vrijeme, u našem gradu. Koliko je dovoljno da budemo siti, koliko treba svim ljudim koliko god se dičili obrazom i poštenjem ili samim svojim stomakom ili utrobom? Koliko im treba da budu siti? Pušelji treba jedna kaša sa mlijekom i malo varene krtole u kile, ako može još nešto preko toga, jedan cigar duvana, to je jednom siromahu, jednom čovjeku koji je navikao da živi takav život dovoljno. Mislim da je to najinteresantnija stvar meni bila za igru. Da se svi nekako vratimo i prenesemo tu poruku da nam apslutno može biti dovoljan naš život, naš stomak, male stvari, sitnice. Da se ne uzdižemo stvarima kao što su obraz, poštenje i sve ono što su davne floskule ljudi koji nam to poštenje serviraju, a opet je upitno da li su oni baš takvi. Ova predstava dokazuje nešto suprtono“, kazao je Vukotić.

Jovan Dabović je uvjeren da je ansambl napravio „divan proizvod koji može da prenese poruku i pouku što je najbitnije u pozorištu i da će publika uživati u predstavi“.

„Sigurno je bilo nekih stvari koje nijesam mogao odmah da osvijestim, ali Slobo sa tako nenametljivim autoritetom i jasnim ciljem kuda treba ova predstava da ide i kuda treba stil svih nas da ide, vodio nas je i sa uživanjem smo radii ovaj proces. Zaista da pohvalim njegovu ljubav, strepljenje i predanost kojeg je davao svima nama“, kazao je glumac Dušan Kovačević.

Ova pozitivna priča sa press konferencije prenijela se na scenu kada je večeras (ponedjeljak, 16.09) izvedena predpremijera, kojoj je prisustvovalo veliki brtoj gledalaca, koji su u tišini čitali poruke Kavajine drame i uživali u glumačkom artizmu, koji je na kraju nagrađen burnim aplauzom. Premijera je uvijek posebna svečanost i za dramske umjetnike i za producente, tako da se očekuju, u najmanju ruku pozitivne emocije, a sudeći po atmosferi sa predpremijere i veliko oduševljenje publike.

 

S. Marojević

 

 

Go to top